krv-nije-pura

četvrtak, 08.04.2010.

Da, ovo pisem tebi, samo tebi.
Jedno znam - procitat ces.

Jedno se nadam - da cemo opet poceti biti ono sto smo bili prije dvije godine. To, to i samo to...

Nemoj izmisljati razloge, ne pokusavaj kriviti mene, budi iskren barem prema sebi kad vec prema meni neces..

Nije mi jasno zasto samog sebe pravis budalom pred svim tim ljudima, zasto dopustas da nad tobom (jos uvijek) vladaju stvari koje u tebi ubijaju i onu zadnju truncicu covjeka koja je ostala.. Nikad neces moci shvatiti i zao mi je zbog tog..

Gadi mi se kad te vidim u onakvom stanju, gade mi se tvoje rijeci, gade mi se tvoja djela kojih ni sam nisi svjestan, kojih se sad vjerojatno i ne sjecas vise..

Znas da i nadalje volim tvoj dah na kozi, volim kad osjetim da se smijesis dok te ljubim, volim nacin na koji me dodirujes, volim kad mi lezis na grudima, volim spavati pokraj tebe dok me grlis, volim jer me jednim pogledom katapultiras u drugi svijet...

I da, bila sam razmisljala.. sta bi bilo kad bi bilo.. I malo je falilo, jos jedan otkucaj srca i bila bih tvoja, imao bi me. Ali stani, hej, ona tvar u glavi ti salje pogresne signale

Pa, sine Brute, sta bi tek da me mrzis?

Kako ocekujes da cu ti se otvoriti, da cu ti sebe dati kad ni sam sa sobom ne mozes izaci na kraj, kad ti je jedini spas zatupljenje raznoraznim supstancama?

Prestani gubiti glavu, ne osvajaj neosvojivo. Krv nije pura, znas.

subota, 13.03.2010.

"u razd'eljak te ljubim"

Kad je nesto jedinstveno - bez obzira na to bilo ono dobro ili lose - vrijedno je komadica mog vremena, mojih razmisljanja, mog srca, mog odbijanja, jednog mog trenutka.
I taj tren je dovoljan.
Dovoljan da bi mogao stati u red kao treci. (a ja cu se pobrinuti za to da nikada ne dospijes onamo)
Dovoljan za dodatno masivno zagradjivanje onog djela mene... na koji sam ti dopustila kratak uvid.
Paralele su mi preocite.
I u trenucima kad su kocnice zategnute, a i kad uopce ne postoje.

Mom malom svijetu nikad nije bilo potrebno rusenje - a konstantno je bilo tu.
Sad, kad konacno mogu: Zatvaram vrata.

I oduzimam vam pravo - ne samo da taknete bilo sto - ne zelim osjetiti ni pogled, ni zelju, ni agresiju a ni toboze - ljubav.
VRATA SU ZATVORENA.

Silom su ih otvarali, izivljavali se, stvorili i ostavili pusto polje, odlazili i vracali se da bi opet nasilno upadali.....
Ne znas ti kako je... iznova i nanovo... bezbroj puta....
I zato nemoj dodirivati nista sto ces razbiti.
Oduzimam ti pravo.

subota, 06.03.2010.

nista posebno

Kao stranac strancu
povezani na nacin na koji ne zele biti... ali ga uspjesno ignoriraju da bi se vezali jos vise.. i poigravali se jedno s drugim
uzivajuci u tami.. jer je to sve sto znamo, tu smo doma, tu smo sigurni..

Zudeci za trackom nade u cistilistu zivota osjecam kako mi se paznja odvraca... jer je premalo.. da bih mogla reci "dobrodosao u moj svijet", da bi me zadrzalo.. na tebi, pod tobom, kraj tebe.
I osjecam kako se izvlacim iz tebe... silom, a ipak na trenutke polako...
Vec dozivljen, odvratan osjecaj.
A poistovjecivanje s onim vec dozivljenim mi dokazuje da ne bi imao tu moc (nad samim sobom?) - nego da bi bio totalna suprotnost od onoga sto si zamisljas.
I katkad se nagovorim pa se uvjerim da sam u krivu... cak i bez pomagala.. ali ne traje dugo.. Jesam li kriva ja sto ti ne dam sebe?
Ili ti..sto se meni ne das?

A tvoje ciljanje...
Mozes sumnjati i padati na koljena koliko te volja.
Ali nada je... Fina, dobro odgojena curica.
Ma kome pricam..
Sanjaj dok mozes.

subota, 20.02.2010.

apokalipso

Nocas sam je nakon dugo vremena opet osjetila pod kozom..

U gomili ljudi s kojima sam bila, koji su se zabavljali, pili, plesali, razgovarali.. Okruzena i finim maminim sinovima koji su vec mastali o dignutom ponosu kako hvata ritam...
Bila sam u svom svijetu u kojem oci drzim otvorene samo iz razloga da bih i njima mogla upijati sve te sitne detalje..

Jedan od rijetkih trenutaka u kojima ritam i brzina rodnog grada bjeze od mene umjesto da me, kao obicno....siluju.....a ne bi ni bilo moguce.. jer umjesto njega.. u sebi osjecam tebe.

I osjecajuci tebe, osjecam i sebe, a poznavajuci sebe, poznajem i tebe...

Tvoja je namjera prozirna
Tvoja su djela crno-bijela
A moje sivilo ostaje konstantno
Jer podcjenjujuci mene probijas donju granicu - svoju, nazalost.. i spustas se na neku razinu.... gdje bilo kakva reakcija osim...nikakve....nije ni moguca.


Ti si premlada
a ja sam prestar za čekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oči
san ove noći počinje

Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim

Sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me

Anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi ćemo skupa padati znati
otvori širom prozore

Ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znaš
više nemamo želja jer sad plovimo do beskraja

petak, 12.02.2010.

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

subota, 06.02.2010.

Uzitak Slatke Boli

Biram bol.. kad mi nudis ili nju ili prazninu
Bol.. jer mi sluzi kao potvrda da jos zivim


Jer velika vecina ne moze prouzrokovati nikakav osjecaj.. Ti mi mozes biti blizu, ti razinu boli mozes dosegnuti... A sreca.. sreca ce ostati nedosanjani san..


I gorim od zelje da me ispuni ta bol, da ju osjetim, nju i samo nju.. do kraja.. jer dok ju konzumiram.. ja nju i ona mene, znam da ne postoji mogucnost da me proslost sustigne.. Zato me ispuni sadasnjoscu, daj mi jedan trenutak, daj mi nesto sto ce mi potvrditi da sam ziva, pa makar boljelo...
Uzmi me.
Iako mislis da ne mozes.
Imaj me.
Postigni to tako da mi das sto mi je potrebno... Podsvjesno.. znas sto je to.
Drzi me.
Ne daj da se izgubim. Ne sad.. jer znam da ces na kraju preuzeti ulogu svojih prethodnika.. i ipak ostaviti pustu prazninu kakvu si i nasao..

petak, 29.01.2010.

bitanga i princeza

Iz tebi poznatog razloga, princezo moja, se pored tebe osjecam kao bitanga :D Kako bi Bora rekao: "Moze do pojasa - ne diraj me dole!" - ah, sorry, pa to bi ipak trebao biti moj tekst.. a ti - odsad: 50 metara od mene! I nece vise boljeti, obecavam..:)


Poznavanje samog sebe katkad dovodi do katastrofe, uvijek jedno nastrada - ili princeza zbog kojekakvih pecinara, ili bitanga zbog princeze - uloge se po potrebi sutaju tamo-amo, uostalom kao i gotovo sve ostalo.
Sve je to pitanje egocentricnosti.
A princeza, koja je sama sebi jedna i jedina.. bitangu vidi kao privremenu mogucnost bijega iz rutine svakodnevnog zivota. Egocentricna do zla Boga, iako na prvi pogled jadna - odbija normaliziranje stanja - i to uglavnom zbog sminke, odjece, cipelica i kojekakvih gluposti.
A ni bitanga ne napusta stare navike.
Zapravo bi se moglo reci da je ovdje lonac nasao svoj poklopac, krpa zakrpu, itd., ma znate sto mislim. Niti njega, niti nju ne privlace stvari koje im se pruzaju olako (u onom zanimljivom smislu, jelte, jer seks u krajnjem slucaju mo's kupit), jer takve nemaju potrebu da ih se cijeni, uvazava. A bilo je previse stvari.. iliti osoba (dodje na isto) koje su tolerirale ponasanje prema njima kao prema stvarima.. dopizdi.

Pitanje je postavljanja prioriteta, snage i volje. Fali joj... a on zna. princezica moja mala :)